Zašto ostajemo u lošim odnosima?

U ovom blog postu saznajte što je to što nas drži u lošim odnosima. Na temelju vlastitog primjera analiziram radi čega ostajemo u lošim odnosima i kako to djeluje na nas dugoročno.

Zašto ostajemo u nekim odnosima koji nam ne odgovaraju?

Zašto trpimo ljude koje smo prerasli?

Kada završiti neki odnos?

Vjerujem da si si nekad postavio/la ova pitanja.

Kada sam bila mala imala sam jednu prijateljicu koja mi je dugo godina bila najbolja prijateljica. Dijelile smo sve, bile smo jako bliske i stvarno sam ju voljela. I danas imam neke tople osjećaje prema njoj no odnos ne postoji već dugo. Sa nekom tugom i razočaranjem se sjećam tog odnosa jer i dan danas ja ne razumijem što se dogodilo i zašto točno je taj odnos završio.

Dugo dugo godina sam se trudila i vukla, pokušavala odnos obnoviti i nekako ući u suštinu što se događa između nas dvije. Dugo nakon što je odnos stvarno završio mislim da sam ga prividno održavala isključivo radi toga što sam iz okoline slušala – pa bile ste bliske, zašto sad prekinut odnos, pa dobra ti je prijateljica, pa potrudi se, pa ovo pa ono. Odnos je prividno trajao, ja sam se davala, a s druge strane sam osjećala da ne dobivam ništa.

Kada sam se konačno osnažila i prihvatila da tu nema ništa uspjela sam se odmaknuti dovoljno i ne osjećati krivnju što se više ne trudim.

Poslije sam još kroz svoju terapiju radila na tom osjećaju i sada sam konačno u miru sama sa sobom, no ja i dalje nemam odgovor s druge strane, niti očekujem da ću ga ikada dobiti.

I sad je pravo pitanje, zašto sam toliko dugo inzistirala i trudila se oko toga iako je bilo vidljivo iz aviona da stvari ne funkcioniraju.

Secirajući to unazad došla sam do sljedećih razloga ostajanja u lošim i ne funkcionalnim odnosima:

  • Strah od samoće.

Koliko god imali druge osobe, odnos i pripadnost s tom osobom su postojali i gubitak toga znači da opet ostajemo sami, a biti sam nije lako. Gubitak određene osobe znači da ostaje praznina od te iste osobe koju onda treba popuniti, a to nije lako.

  • Zajednički rituali.

Isto tako, u tom odnosu su postojali prijateljstvo, bliskost, tajne, zajednički rituali, sjećanja, događaji, druženje, ljubav. Gubitak odnosa znači i gubitak svega toga.  Teško je sebi priznati da više nikad nećemo prolaziti kroz te lijepe stvari koje su u odnosu postojale i teško se od toga rastati.

  • Sram radi neuspjeha.

Prekid određenog odnosa većini ljudi znači da nisu uspjeli u nečemu važnom. S obzirom da je odnos vezan uz osjećaj pripadnosti i  naš identitet razumljiv je taj sram od neuspjeha jer ga automatski vežemo uz sebe kao osobu. Nitko ne voli biti neuspješan, a što je to nešto važnije to je teže sebi priznati da nam nije uspjelo. Lako je kada smo npr. neuspješni u nekom hobiju, ako nam to nije toliko važno, ali biti neuspješan u održavanju prijateljstva ili ljubavnog odnosa, to je već teško.

  • Krivnja.

Svako napuštanje odnosa sa sobom donosi osjećaj da smo mi djelomično krivi. I to vjerojatno je djelomično istina, odgovornost definitivno leži na obje strane, ali ostati u odnosu radi toga što ne možemo priznati svoju odgovornost je pogrešno.

Ostajanjem u odnosu uz krivnju gomilamo i druge teške emocije, tugu, ljutnju, zamjeranje, bijes, razočaranje. Iz iskustva govorim da se lakše se suočiti s krivnjom radi prekida odnosa nego i dalje živjeti u nečemu što ne funkcionira.

  • Navika.

Definitivno jedan od najčešćih razloga. Mi ljudi smo po prirodi komforna bića. Lako se uljuljkamo u našu rutinu i većinu našeg dana čine poznati rituali i poznate osobe. Svaka velika i drastična promjena nosi sa sobom stres s kojim se puno ljudi ne zna nositi. Prekid jednog odnosa, ma koliko loš on bio, je definitivno veliki stres radi upravo gore navedenih razloga.

Nakon prekida odnosa potrebno je određeno vrijeme da se vratimo na staro, da nam se praznina koja je ostala od te osobe popuni drugim stvarima ili osobama i da prođemo proces tugovanja koji je i prirodan nakon prekida.

Gledajući svoj odnos unazad u sjećanju su mi ostale lijepe stvari i znam da me to oblikovalo u osobu kakva sam danas. Iako se sjećam i negativnih stvari one su definitivno u manjini i više me ne opterećuju. Ono zamjeranje koje sam imala i krivnja koju sam osjećala sam davnih dana razriješila i krenula dalje.

Ako si i ti zapeo/la u sličnom odnosu nadam se da će ti ovaj tekst pomoći za preispitivanje što je to što te drži na mjestu.

Dina